Posle preseljenja božijeg Poslanika -neka su blagoslovi božiji na njega i na njegovu porodicu!- najvažnija tema koja je dominirala u novorođenom islamskom društvu je bila tema zastupništva (hilafet) božijeg Poslanika. Grupa je na osnovu mišljenja ponekih velikana od drugova božijeg Poslanika -neka su blagoslovi božiji na njega i na njegovu porodicu!-, prihvatila Ebu Bekra za zastupnika dok je druga grupa bila ubeđena da zastupnik božijeg Poslanika po njegovom izboru treba da bude predvodnik (tj. imam) Ali -neka je mir na njega!-. U kasnijim periodima prva pomenuta grupa je nazvana "'AME (tj. većina)" a to su sunije dok je druga grupa nazvana "HASE (tj. manjina)" a to su ši'ije.
Treba skrenuti pažnju na to da razlika između sunija i ši'ija nije samo u vezi zastupnika božijeg Poslanika -neka su blagoslovi božiji na njega i na njegovu porodicu!- već i u gledištu svakog od njih, termin "imam" ima posebno značenje, shvatanje i ulogu, što pomenute dve grupe (sunije i ši'ije) razlikuju jedne od drugih.
Radi rasvetljenja ove teme, istražićemo značenja termina "imam" i "imamet", da bi se mogla shvatiti razlika između dva njihova gledišta.
Termin "imamet" po leksikografskom značenju se odnosi na predvodništvo i na vođstvo, i tako "imam" je osoba koja preuzima na sebe odgovornost stvarateljstva neke skupine u zacrtanom pravcu. Termin "imamet" po terminologiji verske nauke se tumači na različite načine.
Po mišljenju sunija, "imamet" je ovosvetska vladavina (i ne odnosi se na presto od strane Boga) kroz koju se islamska skupina stara i održava. Pošto je svakom skupu potreban predvodnik i starešina, islamski skup je morao posle božijeg Poslanika -neka su blagoslovi božiji na njega i na njegovu porodicu!- da izabere za sebe vođu. Zato što u veri za taj odabir nije zacrtan zaseban (tj. striktan) način. To se može vršiti na različite načine, kao što su: obraćanje i osvrtanje na mišljenje većine ljudi ili njihovih velikana, oporuka predhodnog zastupnika (halife) i vojna pobuna (nakon koje dolazi do promene odabira).
Ši'ije koje pojam "imamet" podrazumevaju nastavkom poslanstva i koje pojam "imam" podrazumevaju božijim dokazom među stvorenjima kao i posrestvom božijeg izliva (fejz) nad stvorenjima, su ubeđene da "imam" može biti jedino po božijem određenjui i kojeg samo božiji Poslanik -neka su blagoslovi božiji na njega i na njegovu porodicu!- donosioc objave, predstavlja ljudima. Ova ideja zbog uzvišene uloge "imameta" u ši'itskoj misli "imama" ne podrazumevaju samo starešinom i rukovodiocem muslimanskog skupa već ga shvataju i kao pojasnitelja božijih verskih obreda (tj. ahkama) i vodiča ka putu sreće. Drugim rečima u ši'itskoj kulturi "imam" je osoba kojoj se obraćaju ljudi radi rešavanja svojih poslova kako verskih tako i ovosvetskih, a ne onako kako sunije veruju da je jedina dužnost zastupnika (tj. imama) vladarstvo i održavanje ljudskih ovosvetskih poslova.